Ne sjećam se da li sam to bio ja
ili netko drugi
uglavnom
bio sam u Dalmaciji
ljeto, more, djeca

Netko je doviknuo
kako je danas dobra voda

znate one babe
odjevene u crno
pogrbljenih leđa
odjednom se stvore niotkuda
iz raspukline na kamenom zidu
u trenutku opet nestaju

E sad, potrebno je tu još koješta ispričati
o mojem ranom djetinjstvu
i zašto ne podnosim a priori autoritete
i kako uvijek prgavo odgovaram kad mi se netko nameće

Ali ova starica izgovorila je to tako jednostavno
bez ikakvog htijenja, bez želje za podučavanjem
nije korila djecu
nikome se zapravo nije obraćala
izgovorila je to nekako za sebe

U njenom zborenju
sakupio se sav jedan dugi život
sabrala su se sjećanja na pomanjkanje i zahtijevnost
života u kršu

Ona je rekla:
Nije to voda
To je more.

Bez trunke osude ili podučavanja
vjerojatno sa živom uspomenom na jedini bunar u selu
do kojeg je i moj otac u djetinjstvu išao
magarcem i burlima po vodu

Bilo je to jednostavno uspostavljanje razlike

samo se vi praćakajte
uživajte, djeco
ali znajte da se tako ne može preživjeti

Jer samo voda je voda
a more je more

Od tada nisam više isti
svaki put kad čujem ljude kako vrište
dođi u vodu
kak je danas topla voda

Svaki puta me to malo bocne
kakvi barbari
baš ništa ne shvaćaju

 

 

(back)